Carine su oružje i alat za sprovođenje politike, i u tom svojstvu, potez američkog predsjednika Donalda Trumpa da uvede carinu od samo 10 odsto na proizvode iz Turske i Egipta značajno mijenja uslove "tihog rata" koji se vodi posljednjih godina na američkom tlu. To se tiče udijela u dvije kategorije proizvoda u kojima je Grčka pokušavala da izgradi bolje prisustvo posljednjih godina - maslina i maslinovog ulja.
ADVERTISEMENT
Stoga je i zabrinutost ljudi iz cijelog lanca snabdijevanja bila očigledna tokom konferencije koju je juče organizovala kompanija Soyamills o tržištima jestivih ulja.
Prema posljednjim zvaničnim podacima, u 2024. godini grčki izvoz maslina u SAD dostigao je 201 milion evra, a maslinovog ulja 75 miliona evra (od čega je oko 65 miliona evra bilo ekstra devičansko).
Brojke su nesumnjivo male u poređenju sa širom međunarodnom konkurencijom, ali iza njih se krije dinamika koja se gradila posljednjih godina. Samo što ta dinamika, kako su upozoravali stručnjaci iz ove oblasti, rizikuje da "udari" u zid carina.
"Za sada se stvara nepovoljna situacija za grčke proizvode u odnosu na proizvode najvećih konkurenata", kaže za Newmoney izvršni direktor Soyamills. Statis Javroglu.
Zanimljivo je da sada "veliki konkurenti" na američkom tlu nisu više Španci i Italijani, koji nesumnjivo kontrolišu najveći dio tržišta maslinovog ulja i maslina, već Turci, Tunižani i Egipćani.
"Kažem 'za sada' jer vjerujem da će početi pregovori o tome, tako da imamo nadu da bi maslinovo ulje moglo biti izuzeto iz carine od 20 odsto koja je uvedena za celu EU", napominje Javroglu.
U svakom slučaju, sve ukazuje na to da situacija najviše pogoduje Turskoj.
"Turska je posljednjih godina napravila velike skokove kako u pogledu kvaliteta, tako i količine", kaže za Newmoney generalni direktor kompanije Hellenic Fine Oils, ćerka-firme grupe Soyamills, Dimitris Dambasinas.
"Nije slučajno što je tursko maslinovo ulje za samo nekoliko godina uspjelo da udvostruči svoj udio u američkom uvozu, prevazilazeći grčko. Sada će steći još veću ekonomsku prednost u odnosu na sve evropske proizvode", dodaje.
Sliku pregrupisanja djelimično pokazuju i podaci Međunarodnog savjeta za maslinarstvo o količinama maslinovog ulja i ulja od komine maslina koje SAD uvoze iz različitih zemalja. Treba napomenuti da su SAD najveći uvoznik maslinovog ulja.
Prema ovim podacima, od 2018. do 2024. godine Španija je u proseku izvozila skoro 126 hiljada tona u SAD ili oko 34 odsto ukupnog američkog uvoza maslinovog ulja. Slično tome, Italija 114 hiljada tona (31%), Tunis 57 hiljada tona (15%), Turska skoro 23 hiljade tona (6%), Portugal 14 hiljada tona (4%), Grčka 12 hiljada tona (3%) i Argentina sa oko 9 hiljada tona (2%).
Ukupno, SAD, sa godišnjim obimom koji prelazi 360.000 tona i šestogodišnjim prosjekom od skoro 373.000, daleko su najveći uvoznik na svijetu, prema podacima istraživanja koje je predstavio Manolis Janulis, predsjednik Međuprofesionalne organizacije za maslinovo ulje (EDOE).
U ovom okruženju, potreba za strateškom podrškom grčkoj proizvodnji maslinovog ulja hitnija je nego ikad, naglašeno je na konferenciji, uz napomenu da druge evropske zemlje proizvođači maslinovog ulja, poput Italije i Španije, razmatraju mogućnost podrške svom izvozu.