Iako dogovor predviđa brzi plasman značajnih količina goriva na američko i globalno tržište, analiza agencije Reuters ukazuje na niz praktičnih, logističkih i političkih prepreka koje bi mogle ograničiti njegovu stvarnu efikasnost.

Sporazum, objavljen u petak 9. oktobra, predviđa da Rusija odmah stavi na raspolaganje više od 300.000 tona dizela na američkom i međunarodnom tržištu, uz najavu dodatnih isporuka u narednim mjesecima.

Zauzvrat, Vašington je ukinuo sankcije na izvoz ovog goriva, dok je Donald Trump najavio i prekid napada na energetsku infrastrukturu između Rusije i Ukrajine, iako precizan sadržaj tog dijela dogovora još nije u potpunosti razjašnjen.

Inicijativa je direktno povezana sa nastojanjima Bijele kuće da obuzda visoke cijene dizela, koje stvaraju veliki pritisak na američke prevoznike i poljoprivrednike uoči srednomandatnih izbora zakazanih za novembar. Neposredno nakon objave iz Vašingtona, cijene goriva na berzama već u ponedjeljak zabilježile su pad od 0,5 posto.

Ograničene količine u odnosu na ogromnu američku potražnju

Prema zvaničnim najavama, prva serija od preko 300.000 metričkih tona dizela odgovara količini od oko 2,25 miliona barela. Plan predviđa izvoz još 500.000 tona tokom novembra i dodatnih milion tona neposredno nakon toga, čime ukupne preuzete obaveze Moskve prelaze 1,8 miliona tona, navodi Protothema.

Međutim, analitičari ističu da su ove količine izuzetno skromne kada se usporede sa stvarnim potrebama američke privrede. Prema podacima Američke uprave za energetske informacije (EIA), samo transportni sektor u SAD-u dnevno troši oko 2,94 miliona barela dizela.

To praktično znači da prva najavljena pošiljka iz Rusije ne može da pokrije ni čitav dan američke potrošnje, dok ukupne obećane količine odgovaraju potražnji za manje od četiri dana, zbog čega je upitno koliko ovaj dogovor dugoročno može obarati cijene.

Oštećene rafinerije i problem sa sankcionisanim tankerima

Kao ključni faktor za realizaciju sporazuma navodi se stanje u ruskim rafinerijama, koje su pretrpjele veliku štetu usljed učestalih napada ukrajinskih dronova. Prije izbijanja napada 2024. godine, Rusija je izvozila oko 100.000 tona dizela dnevno, ali je zbog smanjenog kapaciteta u julu uvela zabranu izvoza kako bi zaštitila domaće tržište, što je u subotu djelimično ukinuto.

Stručnjaci iz energetskog sektora procjenjuju da bi Rusija mogla ispuniti početni zahtjev za 300.000 tona već tokom oktobra, ali pod uslovom da se ponovo pokrene velika oštećena rafinerija u evropskom dijelu zemlje i da napadi na infrastrukturu prestanu.

Pored toga, veliku prepreku predstavlja i transport: iako su SAD ukinule sankcije na izvoz samog dizela, brojne restrikcije i dalje važe za veliku flotu ruskih tankera, pa ostaje nejasno koji će brodovi moći da prevezu ugovoreno gorivo.

Finansijska računica i oštre kritike Kijeva i Vašingtona

Finansijski aspekt sporazuma izuzetno je značajan za Moskvu, s obzirom na to da su ukrajinski udari, prema izjavama Vladimira Putina, nanijeli štetu od oko 26,6 milijardi dolara (oko 1 posto ruskog BDP-a).

Procjenjuje se da će prva isporuka dizela Rusiji donijeti oko 400 miliona dolara, iako će u državni budžet ući samo manji dio tog novca usljed specifičnog poreskog sistema koji oporezuje primarno proizvodnju nafte, a ne sam izvoz finih derivata.

Ovaj potez Bijele kuće naišao je na žestoke osude ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je upozorio da bi ublažavanje sankcija moglo podstaći Moskvu na nastavak agresije.

Oštre kritike stigle su i iz samog američkog Kongresa, gdje pojedini republikanski poslanici pozivaju na uvođenje novih, umjesto ublažavanja postojećih sankcija, dok su evropski saveznici poput Velike Britanije i Njemačke potvrdili da ostaju pri stavu o daljem pritisku na Kremlj i podršci Kijevu.

Ublažavanje sankcija i ekonomska računica Bijele kuće

Glavni povod za radikalan zaokret u američkoj politici leži u snažnim ekonomskim pritiscima i globalnoj krizi energenata. Cijene goriva u SAD-u zabilježile su drastičan skok, pri čemu je dizel poskupio za gotovo 70 posto od početka sukoba na Bliskom istoku.

Sa srednjoročnim izborima zakazanim za 3. novembar, administracija u Washingtonu našla se pod imperativom da hitno poveća ponudu goriva i rastereti potrošače.

Ministarstvo finansija SAD-a (OFAC) izdalo je specijalnu Opštu licencu 135, kojom se do 7. aprila 2027. godine dozvoljavaju transakcije i uvoz ruskog dizela. Prema najavama, Moskva bi na međunarodno tržište trebala da plasira više od 300.000 tona odmah, uz dodatne količine u narednim mjesecima, čime ukupan paket premašuje 4,8 miliona tona.

Iako analitičari ističu da ove količine neće u potpunosti eliminisati globalnu nestašicu, politički signal je jasan – Vašington je spreman na selektivno ublažavanje sankcija radi ostvarivanja neposrednih ekonomskih ciljeva, čime Rusija dobija važan prostor za diplomatsko manevrisanje.