ADVERTISEMENT

Peking je najmanje dvije decenije nastojao izgraditi utjecaj u Latinskoj Americi, ne samo radi ekonomskih prilika već i radi strateškog uporišta na pragu svog najvećeg geopolitičkog rivala, piše Reuters.

Kineski napredak, od stanica za satelitsko praćenje u Argentini i luke u Peruu do ekonomske podrške Venecueli, bio je iritantan za uzastopne američke administracije, uključujući i onu Donalda Trumpa. Nekoliko zvaničnika Trumpove administracije reklo je Reutersu da je potez protiv Madura djelimično bio usmjeren na suzbijanje kineskih ambicija, te da su "dani kada je Peking koristio dugove da dobije jeftinu naftu iz Venecuele, završeni".

Trump je poruku eksplicitno iznio u petak, izražavajući nelagodu zbog Kine i Rusije kao susjeda, na sastanku s naftnim izvršnim direktorima.

- Rekao sam Kini i Rusiji:vrlo se dobro slažemo s vama, jako vas volimo, ali ne želimo vas ovdje, nećete biti ovdje - rekao je Trump.

Dodao je da će Kini sada poručiti da su otvoreni za poslovanje i da mogu kupiti svu naftu koju žele, tamo ili u Sjedinjenim Državama.

Uspjeh racije 3. januara u ranim jutarnjim satima, kada su američki komandosi upali u Caracas i zarobili predsjednika Venecuele i njegovu suprugu, bio je udarac kineskim interesima.

Protivzračnu odbranu koju su američke snage brzo neutralizirale isporučile su Kina i Rusija, a Trump je rekao da će 30 do 50 miliona barela nafte pod sankcijama, od kojih je većina bila namijenjena kineskim lukama, sada biti poslano u SAD.

Analitičari kažu da je Madurovo zarobljavanje pokazalo ograničenu sposobnost Pekinga da nametne svoju volju u Americi. Napad je razotkrio jaz između kineske retorike velike sile i njenog stvarnog dosega na Zapadnoj hemisferi, rekao je Craig Singleton, stručnjak za Kinu iz think tanka Foundation for Defense of Democracies.

- Peking može protestovati diplomatski, ali ne može zaštititi partnere ili imovinu kada Washington odluči primijeniti direktan pritisak - rekao je.