ADVERTISEMENT

Dvije države spore se već desetljećima zbog granice, terorizma i kontrole nad resursima.

Korijen sukoba je Durandova linija – granica između Pakistana i Afganistana uspostavljena 1893. godine sporazumom između Britanskog Indijskog Carstva i Emirata Afganistana. Crta, duga 2640 kilometara, prolazi kroz područja naseljena Paštunima i dijeli plemena koja granicu nikada nisu priznala, prenosi Index.hr.

Nakon podjele Britanske Indije 1947. Pakistan je naslijedio granicu, no Afganistan je nikada nije službeno prihvatio, što je uzrokovalo višegodišnje napetosti i povremene sukobe.

Militantne grupe

Paštuni žive s obje strane granice i često je prelaze bez kontrole, što Pakistan smatra sigurnosnim rizikom. Obje zemlje međusobno se optužuju za pružanje utočišta militantnim skupinama koje napadaju s druge strane granice.

Granica je i važna ruta za krijumčarenje droge. Afganistan je najveći svjetski proizvođač opijuma i heroina, a velik dio trgovine prolazi kroz Pakistan, što dodatno pogoršava odnose.

Posljednji sukob izbio je nakon što je Pakistan tražio izručenje vođe skupine Tehrik-e Taliban, Noora Walija Mehsuda, kojeg sumnjiči za desetke terorističkih napada. Nakon neuspjelih pokušaja atentata zračnim udarima na Kabul, afganistanski talibani uzvratili su napadima na pakistanske vojne položaje u Kurramu i Sjevernom Waziristanu, ubivši najmanje 58 vojnika i zauzevši 25 pograničnih postaja.

Islamabad je zatim zatvorio glavne prijelaze, čime je prekinuta trgovina i kretanje civila.

Ne možemo živjeti između rata i mira

Pakistanski ministar obrane Khawaja Muhammad Asif poručio je da njegova zemlja neće tolerirati stanje „između rata i mira“.

„Ako se situacija ne riješi diplomatskim putem, Pakistan neće oklijevati poduzeti nužne mjere za zaštitu svoje teritorijalne cjelovitosti jednom za svagda“, rekao je Asif.

Privremeni afganistanski premijer Mula Hasan Ahund uzvratio je da Afganistan neće popustiti „ni pod prijetnjom rata“.

„Logika da će se bombardiranjem Afganistan dovesti u podređeni položaj nije upalila Amerikancima dva desetljeća, pa neće ni Pakistanu“, rekao je Ahund.

Prema indeksu Global Firepower, Pakistan je na 12. mjestu po vojnoj snazi u svijetu, a Afganistan tek na 118.

Pakistanska vojska ima više od 650.000 aktivnih vojnika, nuklearni arsenal i suvremeno oružje, dok talibanska vojska raspolaže uglavnom lakim naoružanjem i iskustvom u gerilskom ratovanju.

Uprkos vojnoj nadmoći, analitičari ne očekuju potpuni rat. „Sukob između Pakistana i Afganistana besmislen je i gubitak za obje strane“, rekao je Abdul Sayed, stručnjak za džihadizam sa Sveučilišta Lund. „Diplomacija i suradnja jedini su način da se izbjegne katastrofa.“