Istaknuti hrvatski kipar Miro Vuco preminuo je u utorak u 85. godini života, izvijestilo je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU), čiji je bio član i koje mu je 2017. dodijelilo nagradu za životno djelo.
ADVERTISEMENT
Jedan od najznačajnijih hrvatskih umjetnika, prisutan na likovnoj sceni više od pedeset godina, donedavno je bio aktivan - u Galeriji Klovićevi dvori u svibnju i lipnju bila mu je postavljena monografska izložba "Zatečeno stanje", na kojoj su prvi put zajedno predstavljena njegova kiparska i slikarska ostvarenja.
Vodeći novinare svojom izložbom Vuco je rekao, među ostalim, da sebe ponajprije smatra kiparom, još od kada je kao osnovnoškolac u glini i gipsu izradio svirača, nakon čega ga je profesorica potaknula da upiše Školu primijenjenih umjetnosti u Splitu.
Rođen je 1941. u Vojniću kraj Sinja, a nakon splitske umjetničke srednje škole, upisuje Pedagošku akademiju, koju napušta prije kraja prvog semestra te se odlučuje za studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Suprotno autoritetima na fakultetu poput profesora Augustinčića, Vuco se okreće iskazu art bruta. Godine 1970. uz Petrića, Gračana i Bunića sudjeluje u osnivanju grupe Biafra, čiji je bio jedan od najistaknutijih članova, stoji u 'in memoriamu' HDLU-a.
Njegovi se radovi nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu te niza drugih zbirki u Hrvatskoj i inozemstvu. Izlagao je kao dio grupe Biafra, ali je imao i više desetaka samostalnih izložbi u Zagrebu, Osijeku, Čakovcu i Varaždinu.
Godine 1969. završio je poslijediplomski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1984. do 1986. radio je kao profesor na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, a 1986. izabran je za asistenta na ALU. Bio je redoviti profesor u trajnom zvanju i mentor na poslijediplomskom studiju ALU.
Sudjelovao je na mnoštvu izložbi, kritičnih selekcija i koncepcija: Aktualnosti u Hrvatskoj umjetnosti u Beogradu; Moderna umjetnost u Hrvatskoj, u Meinzu; Umjetnost 1970.-1978. u Sarajevu.
Autor je i niza spomenika u javnom prostoru, Tinu Ujeviću u Zagrebu, Anti Starčeviću u Osijeku i Franji Tuđmanu u Kninu, Bademi Sokolović u Zagrebu Dobitnik je nagrade 3. salona mladih u Zagrebu, 9. zagrebačkog salona, nagrade SKOJ-a (1975.) te nagrade IX. zagrebačkog salona.
Njegove slike su, podsjećaju iz HDLU-a, ekspresivne, gustih i teških namaza, reljefne enformelne strukture, a paleta mu se proteže od crnih, tamnih i mračnih pastelnih premaza, do svijetlih i žarko crvenih boja koje zrače radošću, prenosi Hina.