Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, procjenjuje se da na globalnom nivou jedna od sedam osoba (14,3%) u dobi od 10 do 19 godina doživljava probleme mentalnog zdravlja, ali oni i dalje u velikoj mjeri ostaju neprepoznati i neliječeni.
ADVERTISEMENT
Smatra se da se većina mentalnih poremećaja najčešće javlja između 12. i 25. godine života. Procjenjuje se da je prosječna dob pojave mentalnih poremećaja oko 14,5 godina, dok se kod 62,5% mentalnih poremećaja prvi simptomi javljaju prije 25. godine.
Mladi koji se suočavaju s problemima mentalnog zdravlja posebno su izloženi riziku od socijalne isključenosti, diskriminacije i stigmatizacije (koja može uticati na spremnost da potraže pomoć), poteškoća u obrazovanju, rizičnih ponašanja, narušenog fizičkog zdravlja i kršenja ljudskih prava.
Uprkos ovakvim statistikama i podacima, često znamo reći da su djeca i mladi mali i da ne shvataju šta su zaista problemi, da je život pred njima i da ne mogu sada na pravi način da razumiju to što im se dešava.
Ali hajde da se zapitamo…
Da li ste nekada izgubili prijatelja ili prijateljicu? Da li ste nekada raskinuli sa momkom ili djevojkom? Da li ste se nekada osjećali usamljeno i izostavljeno? Da li je bilo teško steći nove prijatelje? Da li je sve to boljelo?
Otkud nam onda ideja da su problemi mladih mali i da pretjeruju i da ne treba da brinu, plaču, ljute se povodom toga…?
I iako znamo da su ove stvari bolne, ipak ono što zaista često slušamo od mladih u terapijskim sobama jeste „Mama mi kaže da to nije ništa u poređenju sa tim šta sve druga djeca proživljavaju, da ima i gorih“. „Roditelji me ne razumiju“…
Da li nuđenje rješenja pomaže?
Povjerovati da je prekid prijateljstva veliki problem je samo prvi korak koji je neophodno da napravimo da bismo bili adekvatna podrška mladoj osobi. Ono što se obično dešava kada nam druga osoba, pa tako i mladi, iznose svoju bol jeste da počnemo da tražimo i nudimo rješenja.
„Da li si probala da ju nazoveš?“ „Da li si pokušala da joj objasniš?“ „Sigurna sam da ćete se pomiriti?“ „Naći ćeš novu drugaricu.“…
Iako ove rečenice mogu zvučati dobronamjerno i ponekad zaista mogu biti korisne, često nisu ono što je osobi potrebno u prvom trenutku. Razlog zašto gotovo odmah krenemo u rješavanje problema jeste to što nam je neprijatno da budemo sa tuđom boli i želimo da je smanjimo, da je pobijedimo, da je zamijenimo nekim ljepšim i prijatnijim osjećanjima.
Ako ne ponudimo rješenje, kako možemo da pomognemo?
Drugi korak, nakon što vjerujemo da je problem zaista važan mladoj osobi, jeste validacija osjećanja. Validirati osjećanja znači dati dozvolu osobi da osjeća to što osjeća, bez da joj govorimo šta bi trebala da osjeća ili ne osjeća u tom trenutku.
Validacija može da zvuči ovako „Vjerujem da si bila tužna kada ti je prestala odgovarati na poruke.“ „Mislim da bih se i ja osjećala isto u takvoj situaciji.“ „Žao mi je što patiš“.
Ono što nam još može pomoći da izgradimo bolji odnos, ali i da pružimo adekvatnu podršku mladima koji se nose sa određenim problemima, jeste da jednostavno pitamo: „Da li želiš da te samo saslušam ili želiš da zajedno tražimo rješenje?“
Ovo pitanje možda zvuči jednostavno, ali u sebi nosi nešto što mnogi mladi rijetko dobijaju – izbor. Izbor da budu saslušani bez pritiska da odmah "riješe" ono što osjećaju, i potvrdu da njihov bol nije premalen da bi zaslužio pažnju.
Ako želimo da promijenimo statistiku s početka ovog teksta, da smanjimo broj mladih čiji problemi ostaju neprepoznati i neliječeni, promjena ne mora uvijek početi od velikih sistemskih rješenja. Ponekad počinje od toga da sljedeći put kada nam neko mlad povjeri da mu je teško, prvo samo… slušamo.
Naravno, slušanje i validacija nisu zamjena za stručnu pomoć kada su teškoće intenzivne, dugotrajne ili značajno utiču na svakodnevno funkcionisanje. Ali i tada, prvi korak često ostaje isti, da mladu osobu čujemo, shvatimo ozbiljno i pitamo šta joj je potrebno.
Autor: Snježana Ivanović, MA psihologije i psihoterapeut
(Tekst je realizovan u saradnji sa Udruženjem građana psihološko savjetovanje „Alba“, povodom Sedmice mentalnog zdravlja)