ADVERTISEMENT

U tzv. pećinskim kućama, odnosno naseljima i dalje živi njih, pretpostavlja se, između 30 i 40 miliona, više nego igdje drugdje na našoj planeti!

Pećinske kuće

Život u "pećinskim kućama" pogotovo je čest na području kineske Lesne visoravni. Tamošnji uvjeti pokazali su se idealnim za takav način života, odnosno gradnje, a nastambe zvane u originalu yaodong, u pravilu se izdubljuju ili u padinama brda ili pak su se ukopavale u zemlju. Ponekad su i potpuno samostalne građevine ili su samo djelomično ukopane u tlo, ali su inspirirane "originalnim" yaodongom. U slučaju špiljskih kuća iskopanih u zemlju, prvo bi se dubilo pravougaono centralno dvorište, koje bismo mogli opisati kao pravilnu jamu, a zatim bi se iz nje, na svakoj od njenih stranica, horizontalno dubile pojedinačne pećine. Pretpostavlja se da su se pećinske kuće prvi put počele graditi i koristiti prije 4.000 godina.

Simbol suživota ljudi i prirode

Takve "pećinske" nastambe pogotovo su česte u kineskim provincijama Shaanxi, Shanxi, Gansu, Henan i Hebei. Najveći broj pećinskih naselja, odnosno kuća, u odnosu na one koje to nisu, ima u provinciji Gansu, no najreprezentativnijima se smatraju one na sjeveru Shaanxija, pogotovo u Yan’anu i Yulinu. Predstavljaju, i dan-danas, simbol suživota ljudi i prirode, jednostavnost u izgradnji, štedljivost u korištenju materijala, a postoje tri osnovna tipa nastambi: kamene, ciglene i zemljane. Upravo ove posljednje smatraju se najunikatnijim. Prilikom gradnje uvijek su se slijedila tri osnovna pravila: prilagodba konfiguraciji tla, pazilo se da područje gdje će biti pećinska kuća bude suho i da obiluje svijetlom.

Zemljani krevet kroz koji ide dim iz kuhinje

Jedna od karakteristika takvih kuća bila je i njihov vrlo pametni dizajn u kojem se isticalo i nešto što se zove "kang". Riječ je o "zemljanom krevetu", odnosno krevetu izrađenom od opeka ili pak zemlje, a koji je bio spojen s kuhinjskim dimnjakom pa se dim odvodio, kroz njega, van iz kuće. Tako se zrak u nastambi održavao čistim, a ujedno se nastamba i grijala te se štedjela energija. Svod pećinske kuće obično je bio u obliku luka, a zidovi često ukrašeni, kako bi se očuvali. Uloga im je, naravno, bila i estetska.

Pećinske kuće nisu oduzimale obradive površine

Jedna od najljepših osobina tih pećinskih nastambi jest ta da je život u njima bio savršeno "izoliran", odnosno one su pružale savršeno toplinski izolirano skrovište. Tokom ljeta one su bile hladne baš koliko treba, tokom zime jednako tako tople. Također, u njima je, kako su bile u zemlji, bilo i tiho. Povrh svega navedenog, još je jedna prednost takvih kuća to što nisu oduzimale obradivu površinu niti pak su štetile okolišu.

Svaka porodica posjedovala je 3-5 pećina

Svaka pećina bila je obično dugačka od šest do osam metara, oko tri metra visoka i tri široka. A naprimjer, u Yan’anu na sjeveru provincije Shaanxi porodica bi u svom vlasništvu imala od tri do pet pećina. Pećina u sredini bila je "glavna rezidencija" i tu su obično živjeli djed i baka ili pak roditelji. U sklopu tih podzemnih, pećinskih kuća bili su osigurani i mali prolazi za kućne ljubimce.