ADVERTISEMENT

Nalazi u sjeverozapadu Italije, blizu granice sa Francuskom, u regionu Pijemont.

Selo je toliko izolovano, u svakom smislu riječi, da tamo i dobre i loše stvari stižu posljednje

Putnici koji žele da posjete ovaj kraj moraju letjeti avionom do Torina, odakle u avanturu kreću vozom, koji nastavljaju kasnije autobusom.

Službeni jezik Kombuskuro je provansalski, drevni srednjovekovni neo-latinski dijalekt oksitanskog jezika, jezik kojim se govorilo širom francuske regije Oksitanija.

U selu živi oko 30 stanovnika.

Santo Lusio de Kombuskuro se uglavnom sastoji od pastirskih porodica, i svi se uglavnom bave stočarstvom i poljoprivredom. Zimi često nema struje nedjeljama.

Međutim, mirne, planinske livade i svijetlo ljubičasta polja lavande idealni su za posjetioce koji traže utočište bez struje, kao i pogled sa alpskih vrhova koji oduzima dah i koji se proteže do Azurne obale.

Zaboravite barove, supermarkete i restorane, svako druženje ograničeno je na povremene „folklorne“ događaje koji se održavaju u selu ili kada izletnici krenu u lov na pečurke vikendom.

Mještani prihvataju sporiji, jednostavniji način života koji je u skladu s prirodom. Njima je svakodnevica ispunjena prije svega zdravim životom, nemaju televiziju i mobilni telefoni služe za slučaj nužde.

Kako navodi TU Magazin, ovdje se poštuje život u najizvornijem obliku, a stanovništvo je spremno da svima pokaže prave vrijednosti koje treba pratiti.