ADVERTISEMENT

Venecija je zapravo grad naopake šume. Njene kamene palače i crkve oslonjene su na gusto postavljene drvene stupove – pilote – čiji vrhovi leže zakopani u mulju. Koristilo se lokalno drvo – ariš, hrast, joha, bor, smreka i brijest – u duljinama od nekoliko metara. Iako se na prvi pogled čini nevjerojatnim da drvo može izdržati stoljećima u vodi, znanstvenici potvrđuju da je to moguće zbog specifičnih uvjeta u venecijanskoj laguni.

„Sistem temelja funkcionira jer je sastavljen od drva, tla i vode“, objašnjava Nicola Macchioni iz talijanskog Nacionalnog istraživačkog vijeća.

„Tlo stvara okruženje bez kisika, voda održava oblik drvenih stanica, a drvo pruža trenje. Bez jednog od tih triju elemenata – sustav se urušava.“

Majstori imali važnu ulogu u gradnji grada

Piloti su zabijani u spirali, počevši od ruba građevine prema sredini, u pravilnom ritmu koji su radnici, tzv. battipali, održavali pjesmom. Ovi majstori imali su važnu ulogu u gradnji grada, a njihova je profesija bila toliko cijenjena da su imali vlastite pjesme – slavili su Veneciju i dozivali smrt tadašnjem neprijatelju, Turcima.

Temelji se ne oslanjaju na stjenovitu podlogu, kao što je to slučaj u Amsterdamu ili mnogim sjevernoeuropskim gradovima, već funkcioniraju zahvaljujući trenju između pilota i tla – princip koji danas poznajemo kao hidrostatski tlak. Drvo nije zaštićeno zato što kisik ne dopire do njega, nego zato što su u tim uvjetima bakterije sporije i slabije od gljivica i insekata koji drvo inače razaraju.

„Ima li razloga za zabrinutost? I da i ne, ali svakako bismo trebali nastaviti istraživanja“, kaže Caterina Francesca Izzo, profesorica ekološke kemije i baštine na Sveučilištu u Veneciji. Upravo je ona vodila istraživanje temelja venecijanskih crkava, uključujući i poznati zvonik crkve Frari, koji tone oko jedan milimetar godišnje, piše BBC.

Raste interes za korištenje drva u graditeljstvu

Ispod bazilike svetog Marka nalazi se 10.000 hrastovih pilota, dok most Rialto stoji na njih 14.000. Piloti su tada rezani kako bi se izravnali, a na njih su postavljane grede ili ploče (zvane zatteroni) koje su služile kao podloga za građevinski kamen. Hrast, najizdržljivije drvo, kasnije se koristio isključivo za brodove zbog svoje vrijednosti.

U novije vrijeme raste interes za korištenje drva u graditeljstvu, osobito u obliku drvenih nebodera – drapsera – koji kombiniraju estetiku, održivost i otpornost na potrese. No ono što je fascinantno jest da su Venecijanci, bez strojeva i formalnog znanja o mehanici tla, uspjeli stvoriti sustav temelja koji i danas izaziva divljenje inženjera diljem svijeta.

„Ti ljudi nisu studirali geotehniku, a ipak su stvorili nešto o čemu danas možemo samo sanjati“, kaže Puzrin. „Bili su genijalni, intuitivni inženjeri koji su iskoristili sve posebne uvjete na najbolji mogući način.“