ADVERTISEMENT

Bibija Kerla, čije ime je urezano u historiju bh. sporta preko brzog klizanja, nosi sa sobom dragocjeno sjećanje na vrijeme kada je Bosna i Hercegovina, tada dio bivše Jugoslavije, bila domaćin najprestižnijeg zimskog sportskog događaja.

Za Euronews BiH govorila je o sjećanju na tu, sada već davnu, 1984. godinu, o atmosferi na Olimpijskim igrama, učešćiu na OI u Kanadi, prisjeća se i vremena kada su sportisti bili jedinstveni...

Na pitanje kako je osjećaj danas, 41 godinu poslije, iskreno odgovara da se osjeća zahvalno, ponosno, ali i ljuto.

Tapkamo u mjestu

"Zahvalna sam jer sam i nakon 41 godine od održavanja Olimpijskih igara u Sarajevu, a čiji sam učesnik bila lično i još uvijek sam među živima. Ponosna, jer sam ostavila neizbrisivi trag i vjerovatno će se i nakon moje smrti spominjati moje ime. A ljuta sam iz razloga što i nakon 41 godine još uvijek tapkamo u mjestu. Sportska borilišta osim Bjelašnice, Jahorine, Skenderije I jednim dijelom Zetre su zapuštena, neiskorištena i što je najtužnije nema naznaka da bi se u skorije vrijeme moglo bilo šta promijeniti", govori Kerla.

Bibija Kerla 1984. godine (Izvor: Histroija.ba)

Kaže da se sjeća skoro svakog detalja iz tog vremena, ali da je i teško opisati taj osjećaj sreće i ponosa kada je saznala da će biti jedna od učesnica Olimpijskih igara i to u svom rodnom gradu.

"Olimpijski duh se osjećao na svakom koraku, Bili smo nasmijani, raspoloženi i iznad svega spremni da reagujemo na sve vrste pomoći koje su se očekivale od nas kao domaćina. Ja jesam bila učesnik, ali sam bila i jednim dijelom domaćin svim sportistima koji su došli na 14. Olimpijske igre u Sarajevo", rekla je Kerla.

Nastup u Kanadi

Nastojala je da bude na usluzi svima, ali i pored toga nije zanemarila svoj takmičarski dio.

"Otklizala sam onoliko koliko sam u tom trenutku mogla, ali najvažnije mi je bilo da naučim što više jer je to bio moj početak u klizanju.

Nakon četiri godine nastupila je i na Olimpijskim igrama u Kalgariju/Kanada.? Tada je već imala iskustva iza sebe, i kaže da je bilo lakše.

"Velika je razlika između učešća u Sarajevu i Kalgariju. U Sarajevu sam bila početnik, za Kalgariji je trebalo isklizati olimpijsku normu, a ja sam je isklizala i zasluženo se našla na svojoj drugoj Olimpijadi u sportskoj karijeri. Kalgari se razlikuje i po tome što su sportisti bili smješteni u više olimpijskih sela, za razliku od Sarajeva gdje smo bili smješteni u jednom Olimpijskom selu. Razlog tome je što su se u Kanadi takmičenja odvijala na udaljenosti i do 100 kilometara od glavnog Olimpijskog sela, a u Sarajevo nam je sve bilo na dohvat ruke. Bjelašnica, Igman i Jahorina 20-ak kilometara, Trebevic 7, Zetra i Skenderija u centru grada.

Bibija Kerla na Olimpijadi u Sarajevu (Izvor: Historija.ba)

Na pitanje da li je dobila priznanje od strane odgovornih u BiH kaže da je se sjete da postoji onoga momenta kada dodje 8. februar i kada treba napraviti neku reportažu o Olimpijskim igrama.

"Sva sreća da ja i ne ocekujem da me bilo ko gura, nastojim da budem ono što jesam, kći moje rahmetli majke Mejre, sportista i iznad svega čovjek. Oprobala sam se i u politici , bila osam godina u Skupštini Kantona Sarajevo, nastojala da nešto promijenim, ali jedna lasta ne čini proljeće,

Gdje je Bibija Kerla danas i šta radi?

"Što se sporta tiče radim kao sekretar Kuglaškog saveza Federacije BiH. Brinem se o registraciji igrača, organizaciji takmičenja i nastojim da mladima ukažem koliko je bitno baviti se bilo kojim sportom. Ja sam se bavila sa 4 sport i to veoma aktivno. U sva četiri bila u reprezentaciji kako Jugoslavije tako i BiH. Da sam kojim slučajem počela na vrijeme da se bavim sportom bilo bi ih vjerovatno još, ali sa 19 godina početi nije baš uobičajeno", govori nam Bibija Kerla.

Pitali smo je i smatra li da Sarajevo ima šanse da ponovo bude domaćin ako ne Olimpijskih igara ono bar Svjetskih ili Evropskih takmičenja.

"Teško vjerujte mi. Ja jesam veliki optimista, ali s obzirom na političku situaciju teško da možemo doći i na širi spisak kao kandidati. Mislim da je nama u sljedećem periodu najveći problem kako preživjeti: Recesija je uzela toliko maha da vjerovatno niko i ne razmišlja da pokuša organizovati bilo šta. Kuda sve ovo vodi teško je reći, ali znam da nije dobro", zaključila je Kerla.