ADVERTISEMENT

Naime, prema nalazima Indeksa percepcije korupcije, koji analizira percepciju korupcije u javnom sektoru, te pozicionira 184 zemlje na osnovu 13 nezavisnih studija i anketa stručnjaka i poslovnih subjekata, Bosna i Hercegovina je započela 2025. godinu sa najgorim rezultatom u posljednjoj deceniji.

Bosna i Hercegovina je zabilježila značajan pad rezultata i nalazi se na 114. mjestu od 180 zemalja svijeta, te je zauzela mjesto druge najkorumpiranije države u Evropi.

Ovaj rezultat BiH "ostvaruje" zahvaljujući tome da djeluje kao država u kojoj postoji privid demokratije i u kojoj je narušen integritet izbornog procesa.

Stranke na vlasti sve otvorenije koriste prakse netransparentnog finansiranja kampanja te manipulišu pravilima izbornog procesa kupovinom glasova, zastrašivanjem i zloupotrebom javnih resursa. Ovome smo svjedočili u kampanji 2024. ali na prijevremenim izborima u Republici Srpskoj 2025.

Takođe, bitna zamjerka se odnosi na pravosuđe u Bosni i Hercegovini, koje je izloženo političkom pritisku, zbog čega uglavnom nije sposobno da procesuira i sankcioniše javne zvaničnike koji zloupotrebljavaju svoj položaj.

"U ovoj godini naši donosioci odluka nisu uspjeli da donesu dva ključna zakona u oblasti pravosuđa koja se očekuju, a prijedlozi koji su trenutno u opticaju ne ispunjavaju preporuke Venecijanske komisije prvenstveno o mjerama za sprečavanje sukoba interesa, transparentnosti, nezavisnosti i borbe protiv korupcije. Pa čak ni postojeće odredbe o imovinskim kartonima i interesima u pravosuđu se ne primjenjuju dosljedno", kažu iz TI BiH.

Sama pravosudna zajednica se umnogome usprotivila ovim procedurama i tražila preispitivanje istih pred ustavnim sudom te zaštitu ličnih podataka. Od pravosuđa se očekuju konkretne mjere na suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala, ali takvih neriješenih afera je u našem društvu u 2025. bilo mnogo, a ono što ih karakteriše je da su sve višemilionske. Na njih pravosuđe "glasno šuti".

Veći stepen korupcije primjetan je u državama sa slabijim mjerama zaštite životne sredine, gdje propisi, ako i postoje, ne mogu da se sprovode na adekvatan način. Razlog tome je korupcije koja podriva institucije zadužene za regulaciju i nadzor nad životnom sredinom.