ADVERTISEMENT

Sahrana je održana na gradskom groblju Bare, gdje su se prisutni u tišini i dostojanstvu oprostili od umjetnika čije su uloge u filmovima, predstavama i monodramama ostavile dubok trag u bosanskohercegovačkoj kulturi.

Sahrani su prisustvovala brojna imena iz društveno-političkog života BiH, među kojima: Dino Merlin, Mladen Vojičić Tifa, Hanka Paldum, Gradimir Gojer, Emir Hadžihafizbegović, Ademir Kenović, Miro Lazović, Ivica Šarić i brojni drugi.

Tokom sahrane hor je izveo himnu Bosne i Hercegovine s tekstom koji je Pejaković napisao još 2001. godine, a koji nikada nije službeno usvojen. Tekst himne u kojem je Pejaković pobrojao prirodne ljepote Bosne i Hercegovine, završava riječima: "To je naša zemlja, davno poznata, nek svi u njoj sretno žive - pjevajmo, Bosno i Hercegovino, pjevajmo".

Josip Pejaković rođen je u Travniku 1948. gdje je pohađao osnovno i srednje obrazovanje. U Sarajevu je završio Dramski studio u klasi Kaće Dorić i Josipa Lešića. Ostvario je preko 50 premijernih uloga u Narodnom pozorištu Sarajevo, filmovima Ljudski faktor, Kuća pored puta, desetak monodrama. Značajne uloge u predstavama: "Kome zvono zvoni", "Kuća oplakana", "Višnjik", "Braća Karamazovi", "Tri sestre", "Woyczek", "Sprovod u Terezienburgu", "Veliki vezir", "Hasanaginica", "Princip Gavrilo", "Omer–paša Latas", "Julije Cezar", "Fistikovi šejtanluci", "Kralj Lear", "Legenda o Ali-paši", "Dugo putovanje u noć", "Hamlet u selu Mrduša Donja ili Hamlet zna što narod ne zna", "Divlje meso"...

U svojoj plodnoj umjetničkoj karijeri kreirao je veliki broj uloga, a dobitnik je i brojnih nagrada počev od Šestoaprilske nagrada Grada Sarajeva 1974., potom nagrade ZAVNOBIH-a za životno djelo 1991., kao i nagrade Udruženja dramskih umjetnika BiH.

Napisao je i nekoliko monodrama i filmskih scenarija od kojih su najznačajniji: "Oj živote", "On meni nema Bosne", "Ljudski faktor", "Kuća pored puta".

Od 2001. do 2003. godine obavljao je dužnost direktora Drame NPS.

Josip Pejaković ostat će upamćen ne samo kao vrhunski glumac, već i kao snažan glas kulture i identiteta.